Štitnjača luči dva hormona: tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Građeni su od kemijskog elementa joda (I). Hormoni štitnjače u organizmu održavaju bazalni (osnovni) metabolizam stanica, i to tako da manjak hormona usporava bazalni metabolizam za oko 40%. Istovremeno, višak hormona ubrzava bazalni metabolizam za 60% do 100% iznad normalnih vrijednosti. Ovaj mehanizam objašnjava zašto su osobe s manjkom hormona sklone pretilosti, te zašto osobe s viškom hormona mršave.
Gotovo nema organa kojemu za rad nisu potrebni hormoni štitnjače.
Hormoni štitnjače (T3 i T4) utječu na rast i razvoj organizma, kretanje, spavanje, dišni i krvožilni sustav, mozak, probavu te rad ostalih žlijezda (npr. spolnih žlijezda).
Samo lučenje hormona štitnjače (T3 i T4) regulira hipofiza (žlijezda u mozgu) sa svojim tiroid stimulirajućim hormonom (TSH – thyroid stimulating hormone) koji je pod nadzorom mozga, točnije hipotalamusa, putem hormona koji oslobađa tireotropin (TRH – thyrotropin releasing hormone). TSH, dakle, nije hormon štitnjače, ali je usko povezan s radom štitne žlijezde. Ako zamislite prometno križanje onda je hipofiza ta koja stoji poput policajca na sredini i regulira promet hormona štitnjače, koji potom u promet puštaju i ostale hormone proizvedene u drugim dijelovima endokrinog, hormonalnog sustava u tijelu. Regulacija i nadzor hipofize i TSH važna je informacija štitnoj žlijezdi koliko hormona treba osloboditi u krv kako bi se održala konstanta potrebna za naš život.
Regulacija je, u biti, jednostavna. Manju količinu T3 i T4 hormona u krvi registrira hipofiza koja proizvede i izluči u krvotok više TSH-a koji će pojačano stimulirati štitnjaču na lučenje T3 i T4 hormona, i obrnuto, kod veće količine T3 i T4 hormona hipofiza proizvede i izluči manje TSH-a. Pojednostavljeno, viši TSH znači da postoji manjak T3 i T4 u krvi, niži TSH obično znači da postoji višak T3 i T4.
Od oslobođenih hormona, u krvotoku je oko 90% tiroksina (T4) i nešto manje od 10% trijodtironina (T3). Kasnije se u krvotoku i u jetri te na periferiji krvožilnog sustava dio T4 hormona pretvara u T3. U stanicama tkiva hormon T3 djeluje oko četiri puta snažnije, a hormon T4 četiri puta dulje. U vremenskom slijedu T3 izrazito djeluje tek nekoliko sati, a T4 se zadržava više dana. Kao pokazatelji rada štitnjače bitni su i tzv. fT3 i fT4.
Slovo „f“ kratica je engleske riječi free i označava količinu slobodnog hormona u krvi, nevezanog za proteinske nosače.
Bila bi to svojevrsna rezerva hormona u organizmu, ali i iznimno dobar pokazatelj mogućeg oboljenja štitnjače.
Hormon Trijodtironin (T3)
Hormoni štitnjače T3 utječu na gotovo sve fizičke procese u tijelu, uključujući rast, metabolizam, tjelesnu temperaturu i otkucaje srca. Prema gruboj procjeni, T3 djeluje četiri puta jače od T4 hormona. Međutim, njegovo je djelovanje kraće.
Pojednostavljeno, kad bi štitnjača posve prestala s radom, za samo 2 i pol dana količina T3 u krvi bila bi prepolovljena, 2 i pol dana kasnije ta bi se količina opet prepolovila i pretvorila u četvrtinu itd. U medicinskom rječniku ovo se naziva poluraspad. Za usporedbu, vrijeme poluraspada T4 je 6 i pol dana. Dakle, za 13 dana, kod osobe bez štitnjače još uvijek postoji 25% prvotne količine T4, ali bi u istom razdoblju T3 bio tek na 3% prvotne količine. Samo manji dio proizvodi se izravno u štitnjači, veći dio, oko 80%, dolazi iz hormona T4.
Povišene vrijednosti ovog hormona nalaze se kod hipertireoze, T3 toksikoze, Gravesove bolesti, Hashimoto sindroma, virusnog hepatitisa, karcinoma štitne žlijezde, subakutnog tiroiditisa, diabetes mellitusa, PTSP-a, miastenije gravis i ciroze jetre.
Pojačan rad štitnjače i povišena razina T4 u krvi najčešće će dovesti i do povišenja T3.
Snižene vrijednosti T3 mogu se dogoditi zbog svake promjene funkcije jetre s obzirom da se većina pretvorbe T4 u T3 događa upravo u tom organu. To može biti zbog utjecaja nekih lijekova kao što su npr. propranolol, glukokortikoidi ili Amiodaron te u brojnim ozbiljnim ne-tiroidnim oboljenjima, npr. krajnja faza oštećenja bubrega, dekompenzirana ciroza jetre, karcinom u posljednjim stadijima, anoreksia nervosa te brojna druga stanja u intenzivnoj njezi (kardiogeni ili septički šok).
Povišene vrijednosti fT3 javljaju se u toksičnoj nodularnoj guši, hipertireozi, T3 toksikozi, ali i u PTSP-u. Snižene razine javljaju se u hipotireozi, nedostatku hormona rasta, anoreksiji i kroničnoj insuficijenciji bubrega (oštećenje).
Hormon tiroksin (T4)
Hormoni štitnjače tiroksini (T4) najvažniji su proizvodi štitne žlijezde. Integralni je dio osovine hipotalamus – hipofiza – štitna žlijezda. Otpuštanje hormona u krvotok javlja se po potrebi i pod utjecajem TSH. Određivanje T4 vrlo je važno u procjeni funkcije štitnjače. Ukoliko u anamnezi ili u kliničkim nalazima postoji povišena razina TSH u serumu, svakako je sljedeći korak u pretragama provjera razine T4 i fT4 u krvi kako bi se utvrdio status hormona. Glavni dio ukupnog T4 u krvi vezan je za tzv. proteinski nosač, stoga se medicina sve češće okreće mjerenju tzv. fT4, slobodnoj formi nevezanog hormona u krvi i smatra ga kvalitetnijim pokazateljem mogućeg oboljenja.
Hormon T4, poput T3, potreban je za zdravo funkcioniranje organizma.
Djeluje na metabolizam, na otkucaje srca, na brzinu disanja, na rad simpatikusa koji upravlja mnogim našim vitalnim funkcijama, na zadebljanje endometrija kod žena itd.
Povišene vrijednosti tiroksina javljaju se kod primarne hipertireoze, meningokoknog meningitisa, virusnog hepatitisa, malarije, toksične guše, hipertiroidizma, subakutnog tiroiditisa, Hashimotove bolesti, porfirije, akutnih psihijatrijskih stanja, u narkomaniji i ovisnosti o drogama (opijati i njihovi derivati), u posttraumatskom stresu, depresiji, miasteniji gravis, alkoholnoj cirozi, preeklampsiji u trudnoći i nasljednim skoliozama.
Snižene vrijednosti tiroksina javljaju se i u tripanosomiji, infekcijama, karcinomu dojke, hipotireozi, subakutnom tiroiditisu, Hashimotovoj bolesti, dijabetičkoj acidozi, akromegaliji, proteinskoj malnutriciji (vegetarijanstvu), anoreksiji nervosi, akutnoj respiratornoj infekciji, cirozi jetre, celijakiji, enteropatiji s gubitkom proteina, malapsorpciji, nefrotičkom sindromu, kroničnom bubrežnom oštećenju, abortusu, preeklampsiji, hirsuitizmu te u reumatoidnom artritisu.
